Kontroliranjem otopine za bojenje
Prije svega, otopina za bojanje mora biti pripravljena deioniziranom vodom. U slučaju kositrove soli, prvo se doda H2S04 i stabilizator, a SnS04 se doda nakon dovoljnog otapanja da se spriječi oksidacija Sn2 + i hidroliza. U slučaju dvostrukih soli, u otopinu niklovane soli može se dodati SnS04. Tekućina iz spremnika treba uzorkovati i analizirati na frekvenciji sve dok se spremnik ne pripremi za normalnu proizvodnju. Prema rezultatima analize i dodavanjem odgovarajućih sredstava za stabilizaciju spremnika. Regulacijski raspon tekućine mora biti stabilan, a količina industrijskih aluminijskih profila mora biti mala i ponovljena.
Koncentracija svake komponente u spremniku ima izravan učinak na razliku u boji. Općenito govoreći, koncentracija glavne soli se povećava, bojanje ubrzava, ton postaje taman; U otopinu se dodaje sumporna kiselina kako bi se održala stabilnost boje. Ako je koncentracija previsoka, spremnik i dijelovi lako se lijepe na hidroksid. Ako je koncentracija preniska, koncentracija H + je previsoka i usporava brzinu bojenja.
Kontroliranjem procesa eloksiranja
Napon ima veliki utjecaj na brzinu bojanja. Ako je napon prenizak, vršna struja katode je vrlo mala, što se može koristiti samo za blokiranje punjenja sloja i nadoknadu gubitka električne energije. Faradayeva struja na odloženom metalu industrijskih aluminijskih profila je mala, tako da je boja lakša. Kako se napon povećava, struja se povećava, a brzina bojanja se povećava, redoslijed promjene boje profila je: blago bojenje - šampanjac - kava - bronca - smeđe - crna. Kada se napon podigne na fiksnu vrijednost, boja postaje svjetlija. To je zbog toga što, kada je napon previsok i prelazi raspon oksidacijskog napona, sloj barijere se razgrađuje, a obojeni film pada, pa boja postaje svjetlija.